Navečer se lako može naći ponešto od svačega što se tiče glazbe. Istovremeno sviraju ska na jednom stageu dok negdje drugdje JAHmmaju na bubnjevima ili upijaju basovne udare na dubu. Meni se to sviđa. Dobro dođe zachillati između koncerata (actova). Pa natrag u akciju. Drugu večer je meni akcija bila na dubu. Zagrijavanje tla su izvršili pristojno Reality SoulJAH sa starim rootsom i dubovima iz najboljeg razdoblja reggaea, ludih 70-ih. Prije toga sam naletio na Dub Incorporated, francuski roots band koji me ugodno iznenadio svojim nastupom. Imaju jednog MC-a koji je vjerovatno učio od Buju Bantona, ali ga momak zna i zapjevati roots kada je potrebno. S njim je master of ceremony neki Arapin, beduin biće koji ga zavija kao da mu je majka iz doline Nila. Može sa glasom šta hoće. Samo gore dolje po oktavama. Sviđa mi se čudna world-reggae kombinacija. Znaju ga dečki, imaju potencijala.

Nakon večerice vraćamo se na fest jer smo iz daljine čuli da je počeo Tony Rebel. Queen Ifricu smo propustili. Tonči pravi kao i uvijek, reda roots ritmove iz prošlosti koji super zvuče live s bandom. Bandu se nema što prigovoriti. Zalažu se maksimalno. Dobro ih je Tony izabrao. Našao ih mlade na Jamajci i odveo ih sa sobom u svijet. Tony obučen u crno tjera nas da na Soul Rebel Marley riddim pjevamo I'm A Rebel.. Tony Rebel. A ekipa jedva čeka. Ne treba ih nagovarati. Zanimljivo je naprijem spomenuti da koncert novog rootsa obično počinje sa bendom koji svira 20-30 sekundi ritmova koje će svirati kasnije tokom koncerta. To i Tonyevci rade. Glazbeno, Tony ima materijala da pjeva hit do hita. Među največim zapaljivačicama bile su „Know Jah na Swing Easy" riddim i zadnja stvar na koncertu „If Jah is by my side". Himna. Svi je znaju pjevati. Napravljena je u dugačkoj verziji sa dugim dijelom u kojem Tony priča publici poučne priče. Pa ga vrate na rokalicu. Pa ga ubrzaju na steppers style. A na kraju tuš kad svi zapjevaju! Tony inače ima i slatke backing vokalistice koje su pjevale svaka svoju verziju If Jah acapella pa sa bendom. Super spika. Cure rastapaju. Aaah. Shaggya izbjegavamo kolektivno. Previše je nabrijan.

Izabiremo radije Dub station gdje prže Realidy Soldier do 3 ujutro kada počinje Bush Chemist. Odličan je. Masni bas i hrpa plesača. Miješa starije roots dubove s digitalnim udaralicama. Zvuk je vrlo zadovoljavajući. I poluotvorena kupola iznad floora radi nešto fino sa zvukom. Zvučnici postavljeni s tri strane pumpaju prema centru. Na četvrtoj strani je šatorčić sa izvođačima koji čagaju mahnito. Čuje se to i u zvuku. Ništa tu ne fali. Rolling Thunder. Na vokalu je cijelu večer gost Culture Freeman koji često zvuči kao Michael Rose iz Black Uhuru. Što je pohvala! Zna ga zavaljati na mekano, ali ga zna potegnuti i tvrdo. Po potrebi. Jako me razveselilo. Super vokal na dubove je rijetkost. Svaka čast. Bless. Usput sam pokupio ekipicu da ih učim plesati. Gazili babilon grupno. Very nice. S drugim danom sam opet zadovoljan. Irie. All the time. Peace!