logo-t

  • Francuski Wandem sound system dolazi na Fort Bourgignon

    Francuski Wandem sound system dolazi na Fort Bourgignon

  • Brain Holidays dovode jamajčansku zvijedu Italee na zajedničke nastupe u Hrvatskoj

    Brain Holidays dovode jamajčansku zvijedu Italee na zajedničke nastupe u Hrvatskoj

  • Banana Zvuk objavili nove remikseve na EP-u

    Banana Zvuk objavili nove remikseve na EP-u "Lito"

  • Soom T & Krak In Dub - “Free The Hard Way” - Kratak, oštar i beskompromisan EP

    Soom T & Krak In Dub - “Free The Hard Way” - Kratak, oštar i beskompromisan EP

  • Dezarie i Exile The Brave dolaze na Roots Revival Reggae Festival

    Dezarie i Exile The Brave dolaze na Roots Revival Reggae Festival

nike

Događanja
Reggae legende
22. Travanj 2023

Burning Spear

Burning Spear legend
Winston Rodney rođen je 1. ožujka 1945., a poznatiji pod umjetničkim imenom Burning Spear. Burning Spear je jamajski pjevač, tekstopisac reggae glazbe i glazbenik. Burning Spear se klasificira kao Rastafarijanac te jedan od najutjecajnijih i najdugovječnijih izvođača roots glazbe koji je proizašao iz sedamdesetih.

Winston Rodney rođen je u Saint Ann's Bayu na Jamajci. Kao mladić slušao je glazbu R&B-a, soula i jazza koju su prenosile američke radijske postaje čiji su se signali širili sve do Jamajke. Prema Rodneyjevim riječima, Curtis Mayfield je naveden kao jedan od najvećih glazbenih utjecaja iz Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s Jamesom Brownom. Rodney je također bio duboko pod utjecajem političkog aktivista Marcusa Garveyja, posebno u mlađoj dobi kada je bio okrenut istraživanju teme Panafrikanizma. Godine 1969., Bob Marley, koji je također bio iz Saint Anna, savjetovao je Rodneyja da se obrati Coxsone Doddu i njegovoj diskografskoj kući Studio One nakon što je Rodney zatražio njegov savjet tijekom neformalnog razgovora.

Burning Spear je prvotno bio Rodneyjev dvojac, nazvan po vojnom odlikovanju koje je dodijelio Jomo Kenyatta, prvi predsjednik neovisne Kenije, a uključivala je i bas pjevača Ruperta Willingtona. Dvojac je odradio audiciju za Dodda 1969. godine što je rezultiralo izdavanjem njihovog prvog singla "Door Peep" (na snimanju je sudjelovao i Cedric Brooks na saksofonu). Nakon toga im se pridružio tenor Delroy Hinds. Trio je snimio još nekoliko singlova za Dodda te dva albuma, prije nego što su krenuli surađivati s Jackom Rubyjem 1975. godine. Njihova prva traka s Rubyjem, "Marcus Garvey", prvotno je bila namijenjena kao ekskluzivna pjesma za Rubyjev Hi-Power sound system smješten u Ocho Riosu, ali je objavljena kao singl i odmah je postala hit, a slijedio ga je "Slavery Days". Ove trake su imale pratnju benda The Black Disciples, u kojem su svirali Earl "Chinna" Smith, Valentine Chin, Robbie Shakespeare i Leroy Wallace. Grupa je nastavila surađivati s Rubyjem na svom trećem albumu, "Marcus Garvey" (1975.), koji je odmah postigao uspjeh i doveo do suradnje s Island Records za širu distribuciju albuma. Island je remiksirao i promijenio brzinu nekih pjesama što je izazvalo nezadovoljstvo obožavatelja i same grupe, što je dovelo Rodneyja da osnuje vlastitu diskografsku kuću Burning Music za buduća izdanja u kojima bi imao potpunu kontrolu, iako su daljnja izdanja ipak izdana kod Island Records, uključujući dub album "Garvey's Ghost" i album "Man in the Hills". Krajem 1976., Rodney je prekinuo suradnju s Rubyjem, kao i s članovima grupe Willingtonom i Hindsom, i od tada je koristio ime Burning Spear samo za sebe. Album "Dry and Heavy" slijedio je 1977. godine, samoproduciran, ali i dalje kod Islanda, a budući da je već stekao veliki broj obožavatelja u Velikoj Britaniji nastupio je te godine u Londonu s članovima grupe Aswad koji su ga pratili kao prateći bend na rasprodanom koncertu u Rainbow Theatreu, koji je snimljen i objavljen kao album "Live!". Aswad je također pružio pratnju na njegovom sljedećem studijskom albumu, "Social Living" (1978.), na kojem su sudjelovali i Sly Dunbar i Rico Rodrigez. Nova verzija albuma "Living Dub" (1979.) je miksana od strane Sylvan Morisa. Popularnost Burning Speareu je dodatno porasla pojavom u filmu "Rockers" u kojem je izveo pjesmu "Jah no Dead".

Godine 1980. Rodney je napustio Island Records i osnovao glazbenu produkcijsku kompaniju Burning Music Production Company, koja je potpisala ugovor s EMI te je debitirao na toj izdavačkoj kući s albumom "Hail H.I.M.", koji je snimljen u Marleyevom Tuff Gong studiju i su-producirao ga Aston Barrett. Slijedio je i Sylvan Morrisova verzija u obliku "Living Dub Volume Two". Godine 1982, Rodney je potpisao ugovor s Heartbeat Recordsom, te je uslijedila serija dobro prihvaćenih albuma, uključujući Grammy-nominirani "Resistance" iz 1985. godine. U ranim 1990-ima, vratio se na Island Records i izdao dva albuma prije nego što se ponovno pridružio Heartbeat Recordsu. Ovaj aranžman u kojem je Burning Music Productions dostavljao završene albume glazbe EMI-ju, Island Recordsu i Heartbeat Recordsu za svjetsku distribuciju trajao je mnogo godina. Kada je Heartbeat prestao s izdavanjem novog materijala, Burning Music je preuzeo stvari u svoje ruke i počeo izdavati glazbu isključivo putem vlastite izdavačke kuće. Albumi objavljeni od strane Heartbeat Recordsa u suradnji s Burning Music uključuju: "The World Should Know" (1993.), Rasta Business (1995.), "Appointment with His Majesty" (1997.) i nagrađeni Grammyem "Calling Rastafari" (1999.). 

Burning Spear je proveo desetljeća na intenzivnim turnejama, te su izdani brojni albumi uživo, uključujući "Burning Spear Live", "Live in Paris", "Live in South Africa", "Live in Vermont", "Peace and Love Live", "Live at Montreux Jazz Festival" i "(A)live". Putujući svijetom iznova i iznova, zvuk benda uživo je sazrijevao i postajao sofisticiraniji. Dok je ostao čvrsto ukorijenjen u reggae glazbi, primjetni su bili sve veći naglasci na free jazzu, funk i psihodeličnoj glazbi.

Njegov album iz 1999. godine "Calling Rastafari", donio mu je prvu Grammy nagradu što je ponovio s albumom "Jah Is Real" 2009. godine, a ukupno je bio nominiran za 12 Grammy nagrada. Tijekom turneje Home to My Roots Tour 2000. godine nastupio je u Cape Townu zajedno s drugom ikonom reggae glazbe Josephom Hillom s bendom Culture. Godine 2002. on i njegova supruga, Sonia Rodney koja je producirala brojne njegove albume ponovno su pokrenuli Burning Music Records, što mu je dalo veću kontrolu nad njihovim umjetničkim stvaralaštvom. Od sredine 1990-ih, bazirao se u Queensu u New Yorku, a od osnivanja vlastite diskografske kuće Winston i Sonia Rodney su izdali gotovo četrdeset singlova, CD-ova, DVD-ova i vinilnih albuma pod etiketom Burning Music. Mnogi od ovih albuma su luksuzna izdanja prethodno dostupnih albuma drugih izdavača i često uključuju bonus pjesme i DVD materijal.

Godine 2016. Rodney je najavio svoju mirovinu, no 2022. godine ipak je nastupio na Rototom Sunsplash festivalu u Španjolskoj te na Welcome to Jamrock u prosincu.
Tekst:  

Video sadržaj

Recenzije

Raggalution - “Improterrestrial” - sviračka i aranžmanska raskošnost
Egoless - "DUBTERNAL" - najbolje od digitalnog-analognog i hibridnog zvuka
Solo Banton & Irie Ites - “In this Time” - relevantan zapis današnjeg vremena
Haris Pilton - "Showcase" - old school steppers zvuk u maniri najvećih i najdugotrajnijih roots himni
Sassja - "Chwakka" - eksperiment je uspio