Talijanski reggae bend Mellow Mood  objavio je sedmi album simbolično nazvan sedmicom - "7". U njihovoj medijskoj objavi stoji da broj sedam nosi duboku simboličnu vrijednost – predstavlja harmoniju i ravnotežu između vidljivog i nevidljivog, materijalnog i duhovnog te odražava njihov evolutivni i transformativni put. Pomalo pretenciozno predstavljanje novog izdanja ne odražava baš punokrvnu transformaciju njihovog zvuka no sedmi album svakako ih učvršćuje na svjetskoj reggae sceni. Ovo izdanje ujedno je dio obilježavanja njihovog dvadesetogodišnjeg djelovanja, a te brojka me malo zaprepastila jer ih i dalje ponekad doživljavam kao svježe ime. Prevalili su dalek put od hita “Dance Inna Babylon” no unatoč sjajnim pjesmama na albumu “7”, teško da će ijedna aktualna pjesma postići taj domet. Nadam se da sam u krivu. Novi glazbeni pristup u kojem su više otvorili vrata jamajčanskom roots zvuku izuzetno paše u repetativnom slušanju albuma. Niti u jednom trenutku album ne postaje naporan već poziva na opetovano slušanje. 

Sedmicu otvara pjesma “Propaganda” u kojoj kritiziraju pohlepu i korupciju, pojave koje su postale sinonim za uspješnost, lako ulazi u uho s pjevnim refrenom. Reggae je tu da kritizira, ukazuje, ali i nudi rješenja a Mellow Mood su zadovoljili sve te postulate. Na pomalo konfuznoj, ali vrlo dinamičnoj pjesmi “Home or Aboard” gostovali su Dub Inc i Anthony B no jezične barijere nikad nisu predstavljale prepreku u prenošenju poruke otpora, promjene i razvoja pa isto je slučaj u “Home or Aboard” u kojoj se aranžman vratio osnovama: bubnjevi, bas, gitara i klavijature. Gostovao je na albumu i Romain Virgo na pjesmi “Pull Up” koji se vokalno stopio s braćom Garzia, a pojavljuje se i havajski reggae pjevač Mike Love na pjesmi “Heavy Load” koja se uklopila u album kao prijeko potrebno mentalno rasterećenje.

Osobni favorit i iznenađenje albuma je “Candela” u kojoj Mellow Mood odlično pokazuju svoje poliglotske vještine u trenutku kada progovaraju španjolski u kombinaciji s engleskim i patois jezikom. Svestranost Mellow Mooda sažeta je u “Candeli” i “Rub A Dub Suavecito”, a ostatak albuma vam prepuštam da razotkrijete sami. Album je miksao Paolo Baldini, njihov vjerni glazbeni suputnik, a master potpisuje Nick Manasseh britanski producent koji je gostovao na emisiji Reggae Fever, a imali smo ga priliku gledati na Escape The City Festivalu.

Album “7” naginje tradicionalnom jamajčanskom zvuku, a prošaranost latinskim utjecajima i različitim profilima gostovanja daje svježinu njihovom već utabanom izričaju. Da se vratim na pretenciozno predstavljanje albuma s početka teksta; glazba je umjetnost u kojoj se gubi vrijeme i prostor stoga spiritualne hipoteze povezane s brojem sedam čak imaju smisla, iako na prvo čitanje u meni izazivaju okretanje očiju. U reggae glazbi poruka je uvijek bitna, a ovaj album zadovoljit će i tražitelje smisla života, ali i one koji su kroz glazbu željni “samo” zabave. Nadam se da je ovo izdanje zaokružilo prvih 20 godina njihovog rada jer je evidentno već odavno da su na dobrom putu, a “7” je samo potvrda njihovog angažmana.