Za nekog tko se u svojoj službenoj web-prezentacija hvali sa sloganom "forward thinking reggae music", ovaj škotski reggae kolektiv je u svom novom albumu zagrabio daleko u prošlost, to jest, same početke dancehalla.

U "Serious Time" osjećaš se ni kriv ni dužan premješten na sami kraj sedamdesetih, kad je i počela cijela ta halabuka oko bržih reggae ritmova i potražnja za tekstovima koji za temu nemaju neka tobožnja oslobođenja potlačenih, ne govore o tamo nekom Babilonu i općenito sav taj Marley-hype o poboljšanju svijeta. Dajte guzice i sise, hoćemo zlatne lance i skupe sunčanice, i dajte da o tome pjevamo! Hajde, dancehall kao takav je još i mogao proći, ali onog trena, negdje tijekom svježe digitaliziranih osamdesetih, kad je se izmigoljio ragga, rodio je se konačno jamajkanski ekvivalent našem turbofolku. Da se ovi Škoti u svom plemenitom naumu "unaprjeđenja reggaea" okome upravo na ovu njegovu nesretnu epizodu, više je tragično nego komično, ali u svom promašaju vrlo ozbiljno, ako ćemo aludirati na naziv albuma.

Ne pomaže tu ni to što su u njemu pristupili vrlo profesionalno, da sad u ovom kontekstu ne koristimo eufemizam "kvalitetno", čitavoj materiji, i to iz fokusa sound systema. Vintage plesnim ritmovima i aranžmanima s ranodigitalnim flerom, te s tri vokala (Marina P, YT i Shanti D) i nekolicinom gostiju, Mungo's Hi Fi u svom novom albumu organiziraju pravu dancehall feštu u autentičnom jamajkanskog bashment-stilu. Tako ritmovi, podebljani tupim basom, lupaju kao detonacije u "Can't Stand It feat Warrior Queen". U naslovnoj "Serious Time" ritam drže i fini duhački taktovi, digitalni bas kostur iz ormara dominira u "Bike Rider feat Pupajim", a u "Dancehall School feat Solo Banton" defilira i obligatorni sleng teng riddim. U ovih ukupno čak petnaest brojeva nalazi se pravcati kolaž više utjecaja, a u svojem hazardnom saltu unatrag ovi Škoti idu čak dotle da celebriraju hommage Haroldu Faltermeyeru i njegovom synth-pop klasiku iz osamdesetih, "Axel F" (Beverly Hills Cop Soundtrack) u "Thousand Style", gdje im gostuje još jedna perjanica vintage dancehalla, Mr Williamz.

Pravac je jasan: drito u kosti s early-dancehall hardcorom i vintage overkillom. Tek u brojevima kao što je dubstep/downbeat "Slavery feat Marina P" i drum'n'bass/trip hop eksperimentalijama kao u "Babylon a Come feat Parly B", Mungo's Hi Fi zakoračuju u aktualnije i suvremenije vode. Ali i dalje se sve to doima više iritantno već što je ugodno, a o slušljivom da i ne govorimo - samo za die-hard fanove ovog nižerazrednog bratića reggaea i petparačke zabave. Odmor za uši od infantilnog treštanja bubnjeva, digitalnog basa i tankih synthova nude svega dvije usamljene pjesme. Prva je "Traveller" s izvrsnim vokalnim gostovanjem Charlie P-a, te isto tako vrhunskim Cornel Campbellom u posljednjoj "Jah Say Love", koje retrospektivno tako djeluju kao da su greškom uvrštene u ovaj, momentalnog zaborava vrijedan album.