Od samog pojavljivanja Killo Killo Bande 2007. godine, ovi novosadski glazbenici bili su skloni istraživanju i spajanju različitih glazbenih stilova, a rezultat se uvijek očitovao u dobrim izdanjima. Isto tome svjedočimo i njihovom četvrtom albumu moćnog naziva "Pobeda je biti čovek" koji dolazi kao svojevrsni nastavak prethodniku "Ipak borba".

Nova doza životne poezije dolazi iz pera Vojislava Maleševa. U njegovim prepoznatljivim stihovima britko i jasno dolazi do izražaja samokritičnost uz veliku dozu humora što se odmah očituje na početku albuma u pjesmi “Srećko” na kojoj je gostovao Boss Capone. S reggaea se prelazi na plesni afrofunk u “Nema kompromisa”, a obzirom da se malo tko na našim područjima okuša u ovom žanru, pjesma se adekvatno nametnula kao singl. Logičan nastavak nakon “Nema kompromisa” stiže u buntovnoj “Lance pokidaj!” koja poziva na zajedništvo, a romantična strana autora tekstova očituje se u “Čistoj magiji” i “Nebu moje mora”. Pjesme “Gubitak poverenja”, “Da li bluzer sam ja?” i “Umoran ko ker” dozivaju tjeskobniju atmosferu no ponovno ukazuju na žanrovsku raznovrsnost Killo Killo Bande, ali u kojoj ipak dalje dominira reggae. Remix “Kirije” zaključuje album, a remix potpisuje Fokus, a priključuje se i Dedduh.

Bend u sastavnici Zoran Tegeltija na bubnjevima, Lazar Novkov na klavijaturama, Minja Dabović na bas gitari, Dejan Matić na gitari, Dušan Rašković na perkusijama dolaze maksimalno do izražaja u svakoj pjesmi, čvrsto i neumoljivo prate Vojinu artikulaciju života. "Pobeda je biti čovek" zahtjeva samoopažanje, ali to je već klasik kod Killo Killo Bande. Charles Darwin još je davno ustvrdio da nisu loša vremena, nego ljudi. To možemo preslikati i na današnje doba i konstatirati da je zaista pobjeda biti čovjek.