Dotaknimo dno s osmijehom na licu. Poručuje nam to Dubioza Kolektiv svojim novim albumom. Svojevrsni nasljednik "Firme Ilegal" zove se "Apsurdistan", a i on je, baš kao i njegov predak, dostupan svima na službenim stranicama Dubioze.

Mnogi Dubiozu osporavaju zbog dostupnosti širim masama, „lakih nota“, populističkih parola i drugih razloga. Međutim, upravo je to najjači adut Dubiozine kvalitete. Britke i oštre, a ponekad i sarkastične poruke prenesene na jednostavan, doslovni način, bez nekih kompliciranih kvaziumjetničkih stilskih figura, lako pamtljivi stihovi, veseli ska ritmovi.... Ne zaboravimo da većina balkanskog stanovništva, na žalost, nije upisana na postdiplomski studij filozofije, književnosti ili poezije. Ovo je glazba radničke klase. Klase koja u današnje vrijeme obuhvaća bivše studente ali i srednjoškolce pa čak i one sa osnovnoškolskim obrazovanjem. Klasi na samrti Dubioza ne glumi kvaziintelektualce već im servira vesele ritmove zokružene glasnim i jasnim porukama. 

Baš kao i na najuspješnijem Dubiozinom albumu do sada, "Firmi Ilegal", i na ovome se svakakve glazbe može naći. Paleta žanrova prostire se od punka i ska do jazza, ali ima tu i bluesa, drum and bassa, hip-hopa... Ipak, razlika između "Firme Ilegal" i "Apsurdistana" vrlo je jasna i vidljiva svakom slušatelju, bez obzira na njegovo glazbeno znanje. Dok je "Firmom Ilegal" dominirao žestok zvuk, na ovom su albumu primat preuzeli ska i reggae te je tako nastao veseli "Apsurdistan". Ali zašto dotaći dno u očaju, kad možemo bar zadnji put zaplesati.

Tekstovi kritiziraju svih. Od apatičnih radnika koji ni ne pomišljaju na borbu za svoja prava ("Prvi maj"), preko balkanskog „poduzetnika“ do pijanih brijunskih sastanaka bivših drugova. Osim klasične kritike, nađe se tu i nekakva prijetnja ("99%, K.P. Dom") eliti kojoj robujemo. Ne libi se Dubioza citirati ni legende jugoslavenskog rocka kao što su Rundek ili Janković, a kao najistaknutiji gosti na albumu se pojavljuju hrvatski novinari i pisci Lucić i Dežulović. Ipak, od svih pjesama s "Apsurdistana", jedna će pjesma posebno dirnuti u srce svakog ljubitelja domaćeg punka, rocka ili nekog srodnog žanra. Bosansko-hercegovački buntovnici udružili su snage sa perjanicama hrvatskog i srpskog punka, Hladnim Pivom i Atheist Rapom i zajedničkim su snagama odali počast legendarnom Tusti. Riječ je o ska preradi klasika KUD Idijota „Sjećam se“. Nije bitno radi li se ovdje o iskrenom štovanju velikog glazbenika ili o jeftinom markentiškom triku. Bitno je da nasljeđe Tuste i njegovih kolega i prijatelja živi te da se na ovaj način prenese mlađim generacijama koje nisu bile te sreće da ovu družinu vide na pozornici.

Dubioza kolektiv se možda koristi jednostavnim formama, ali jednostavnost se u njihovom slučaju pretvara u umjetnost radničke klase. Bez pretvaranja i s osmijehom na licu, Dubioza "Apsurdistanom" pali Babylon onako kako nitko drugi na brdovitom Balkanu to ne uspjeva. Čuti će se njihova glazba, ponovno, iz auta tatinih sinova. Čuti će se njihova glazba i prije govora korumpiranih sindikalnih vođa dok uvjeravaju narod u svoje laži. Čuti će se iste pjesme i na skupovima partizana/ustaša /balija/četnika. Možda (vjerojatno) i na pokojem predizbornom skupu. Oriti će se ta glazba u našim ušima dok u Konzumu kupujemo mlijeko i kruh. Nije bitno biti buntovnik kojeg nitko neće razumijeti. Bitno je biti buntovnik kojeg će svi ti ljudi razumjeti. A Dubioza Kolektiv su upravo to, buntovnici koje svi razumiju. To što ih rijetki shvaćaju, drugi je par rukava.