Beetantone, Postolar Tripper, Officer Down, Cirkus, S-kapada, Eve & Evils, Nan DeSka, Drunken Monkeys i mnogi drugi. Vojska veoma dobrih i ultra-zabavnih ska bandova u našoj državi svakog je dana sve veća i veća.

Nažalost, vodeći mediji i diskografi u Lijepoj Našoj zaobilaze takve bandove te su isti osuđeni na samo-izdavaštvo i samo-promociju ili pak (kao u slučaju Officera i Cirkusa) na udruživanje više bandova pod zajedničku publishing & booking udrugu. Postoje iznimke, ali su zaista rijetke (Postolar Tripper). Još jedan band velikog potencijala je i splitska PleSKA.

Nastavši pred otprilike pola godine, ova je dalmatinska družina preskočila nekoliko koraka u svojoj karijeri te se, umjesto da se muče obilazeći razne diskografske urede ponizno moleći da im se glazbene „mecene“ smiluju, odlučuju za samostalno snimanje, a potom i samostalno objavljivanje autorskog materijala. Taj se potez pokazao kao pametan te su uskoro stekli priliku koju su mnogi čekali godinama ili je nikad nisu ni dobili. Manje dalmatinske portale preplavile su vijesti o novom mladom bandu s veoma dobrim autorskim materijalom. No, što se na tom albumu može pronaći? Kada se kaže da se radi o još jednom bandu koji kombinira ska, reggae i punk, pomislili bi da zvuči potpuno neoriginalno, jel tako? Međutim, prevarili biste se. Naime, već postaje uobičajeno da domaći ska bandovi imaju slične ili iste utjecaje, ali ako se situacija sagleda izbliza, shvatiti ćete da, umjesto da kopiraju jedni druge ili svoje zajedničke uzore, svaki band ima svoj način izričaja što ih zadržava u okvirima istog žanra i pogodne za isti profil publike, ali svaki band zadržava 100% osobnosti i originalnosti. Potpuno je identična situacija i sa PleSKA-om. U već dobro poznatom zvuku čujemo nešto posve novo, originalno i svježe. U dvanaest pjesama, koliko ih sadrži album, slušatelj će uživati od početka gotovo do samog kraja. Red laganog reggae-a koji će vas opustiti, red preveselog ska koji će vas rasplesati i red punk-rocka koji će svemu udahnuti dozu žestine. Nepogrešiv pristup uz ovakvu glazbenu podlogu je da se u tekstove uvede socijalna i politička angažiranost, a nikako ne smijete zaboraviti ni na humor. U tom je segmentu PleSKA opet bila nepogriješiva.

Okrenimo se sada pojedinačnim primjerima pjesama sa albuma. Album otvara pjesma koja nosi ime banda i koja vrišti energijom i veseljem te pokazuje zašto se toliko puta ska naziva najplesnijom glazbom poznatom ljudima. „Mozak na pašu i pleši“ pristup je ovog čistokrvnog ska pjesmuljka koji, nažalost po slušatelja, prekratko traje. No budući da je to tek uvod u album, nećemo se dugo žaliti jer će nas već sljedeća pjesma pod nazivom „Rastafaraja“ ponovno rasplesati istim nabojem kombinirajući lagani reggae i veseli ska, vodeći nas put Jamaice u šaljivoj odi svetoj biljci. Nakon odmora za dušu i tijelo, slijedi nam doza angažiranih stihova i uključivanje punka na album. Pjesme „Epidemija gluposti“, „Ernesto Che Guevara“ i „Nema problema“ izražavaju  političke stavove članova banda. Dok prva u ska-punk zvučnoj kulisi opisuje simptome bolesti od koje boluju svi domaći moćnici, bilo poslovnjaci, gospodarstvenici ili političari, druga je oda najpoznatijem i najrazvikanijem revolucionaru našeg doba. Slijedi i posveta „najdražem“ gradonačelniku u trećoj spomenutoj pjesmi. Ne smije se izostaviti ni „Miki, vrati se“ koja neodoljivo podsjeća na svojevrsnu modernu ska-punk verziju poznatog svevremenskog punk klasika KUD Idijota. Kraj duhovite strane albuma prepušten je pjesmi „Valcer subotnje večeri“ čiji naslov vjerno opisuje o čemu pjesma zapravo govori. Veselica posvećena hedonizmu i uživanju u vikend izlascima nažalost je zadnja koja će nas držati prikovane uz ovaj album. Iako slijede još dvije bonus skladbe, na njih se ne bih osvrtao kao važne za uživanje u albumu. „Guilt“ i „Keep on fighting“, jedanaesta i dvanaesta skladba nisu zaslužile mjesto na ovom albumu. Jedan od razloga za ovu tvrdnju je taj što se stječe dojam da je band pokušao kopirati izričaj koji je jako dobro prolazio Dubiozi Kolektiv, ali ovom bandu uopće ne leži takav pristup. PleSKA je band velikog potencijala i talenta koji pokazuju kroz cijeli album koji bi ocijenio kao vrlo dobar, međutim takav stav ne bi trebali kompromitirati ovakvim bezuspješnim pokušajima kopiranja kada im originalnost već tako dobro polazi za rukom.

Veoma dobar album „Po prvi put“ garancija je da PleSKA ima svijetlu budućnost. Također, većina je ovakvih bandova puno bolja u live izvedbi nego u onoj studijskoj te se nadam da će koncerti širom države uskoro uslijediti, kako bi iz prve ruke dobio uvid kakav dojam ovaj album ostavlja na pozornici. PleSKA, samo naprijed. Početak je veoma dobar i samo tako nastavite.