Njezin novi album dolazi točno u vremenu novog vala emancipacija, koji se valjda ciklično svako malo vraća u našu zbilju - primjerice #metoo debata na netu, putem koje žrtve zlostavljanja konačno uzvraćaju udarac; novootkriveno osvještenje crnaca, nošeno (i utrženo) Marvelovim kino filmom "Crna pantera" ili novi uspon idiota, koji misle da je svijet isto toliko glup kao i oni, predvođen aktualnim američkim predsjednikom. "The Black Star Tracks" je pak sasvim osobno glazbeno samoovlaštenje za Leah Rosier i za svijet možda neće imati nikakve posljedice, ali za nju samu itekako. Da nije lutka i igračka, a ljudi to nisu također - pjeva ova nizozemska pjevačica u uvodnoj skladbi "No Puppets" i zaista, Leah Rosier se u novom albumu, kojeg je realizirala u suradnji s Black Star Foundation ekipom iz Amsterdama, pokazuje u do sada najzrelijem izdanju. S iznimkom jedne skladbe ("Babylon Burning") je napisala sve tekstove, otpjevala čak pomoćne vokale, a vlastoručno je odsvirala i gitarske dionice u "Smile High Vibe", jedno u laganom upbeatu umotano klupko pozitivne vibracije. Spomenuta amsterdamska Black Star ekipa se očito kune u ručno odsvirane aranžmane, na čelu s producentom Asher-E, koji potpisuje produkciju ovih jedanaest komada s uračunatom jednom dub verzijom ("Rude Dub") na kraju. Pri tome je jedan dio albuma odsviran od strane jamajkanskog Firehouse Crewa. Tako u rečenoj "Smile High Vibe" poletne bas linije potpisuje Danny Axemann iz Firehousea. Kao što je i njegov kolega Donald Dennis odgovoran za snažne baseve u "Let Love", u kojoj se pojavljuje i vragolasto neuhvatljiva violina od Dorothee Meyer. Izuzev ovoga malog eksperimenta, album "Black Star Tracks" dolazi u sasvim klasičnom izdanju jedne studijske sesije s vrlo malo naknadnih produkcijskih kerefeka. Osim dancehall dinamikom poslaganih plesnih beatova u "Butterflies", jedne starije skladbe koju je u Bad Girls riddimu Leah s Black Star Foundation izvorno snimila još 2012. godine, producent Asher-E se ograničio na poneki dub efekt tu i tamo i držao se samo sasvim neophodnih zahvata. Vjerojatno u namjeri da što više sačuva taj tipično prisni i sirovi studijski zvuk, koji u skladbama poput "Babylon Burning" s njezinim šibajućim steppers beatom, razvija oluju krupnog sounda, čija se masa može gotovo pa osjetiti u prostoru. Ne drži se ona ovdje samo i isključivo ortodoksnog roots zvuka, te skreće i u razdragane rocksteady vode s bubrećim klavijaturama kao u ganja baladi "Realize", gdje ova djelatnica jednog amsterdamskog coffee shopa s puhačima punih pluća poziva na njezinu legalizaciju. "The Black Star Tracks" je prije svega album, koji dokumentira glazbenu stasalost ove mlade pjevačice u kojemu je sebe i svoju sviračku pratnju hrabro stavila pred izazov grubo mljevenog, skoro neprerađenog zvuka, koji lako na vidjelo može iznijeti sve vrline i nedostatke. I taj je ispit uspješno položila.