Ok, možda će čak neki pomisliti: pa tko je sad ovoga istjerao iz žbunja?! Samory I, tko? I zaista, do izlaska njegova debi albuma "Black Gold" je ovaj mladi Jamajkanac bio potpuna nepoznanica reggae svijetu. Osim ako niste posjećivali nedjeljne mise na Jamajci, gdje je ovaj pjevao u crkvenom koru. I ostalo bi vjerojatno tako da ga nije uočio producent Rory 'Stonelove' Gilligan, poznat po suradnji s Jah9 na njezinom albumu prvijencu. Rory za njega kaže da nam on predočava pravu i neiskrivljenu sliku geto mladeži današnjice, ali Samory I nije nikakav gangster ili napuhani žutokljunac, koji misli da se svijet vrti samo radi i oko njega već vrlo talentirani i potkovani pjevač s čvrstim stavovima i funkcionirajućim moralnim kompasom. Upravo nam on to govori u jednoj od najupečatljivijih skladbi albuma "Rasta Nuh Gangsta", koja dolazi u preko devet minuta dugom showcase formatu. Sam odabir nadimka nosi golemu simboliku - Samory Toure je bio među prvim afričkim borcima protiv europskog kolonijalizma u devetnaestom stoljeću. Mladi Samory I je prorok afričkog osvještenja i borac za "crnačku stvar", ali i kritičar izrabljivačkog sistema kao u skladbi "Suit & Tie". Njegova (jedina na albumu) interpretacija Sly Johnsonovog evergreena "Is It Because I Am Black" u kojoj se uplivi paćeničkog, južnjačkog bluesa prepliću s offbeat ritmikom reggaea i jazzy puhačima slavnog Dean Frasera se ne mora ni po čemu stidjeti originala. Dapače, Samory I kao da se na nekoj podsvjesnoj razini s lakoćom uključuje u stoljećima dugu patnju svojega naroda, služeći kao mlada posuda za neku puno stariju dušu. Tako on i zvuči na svom prvom albumu. Njegov emotivni falset se uvlači pod kožu i grabi iz unutrašnjosti najdublje emocije ljubavi, tuge, patnje i nade. Ili kratko rečeno, Samory I se predstavlja i zvuči onako kako je Chronixx trebao na svojem novom albumu "Chronology". Čak ni glazbeni aranžmani i produkcija Rory Stonelove Gilligana ne zaostaju za ovom neočekivanom najezdom autentičnosti i originalnosti. Debeli, tonama teški basevi ležerno rolaju po atmosferičnim dionicama puhača, toplih synthova i lepršavih gitarskih gradacija. U epskoj "Lost Africans" odjekuju mistični plemenski bubnjevi u pratnji klizeće gitare i decentnih perkusija. U zatomljenoj naslovnoj skladbi "Black Gold" rešetaju dinamični bubnjevi i uzdiže bestežinska klavirska pratnja, dok u pozadini reži hipnotični bas. Bez daljnjeg okolišanja, debi album Samory I-a je jedan od najboljih reggae albuma ne samo ove godine, već i nekoliko prethodnih.