Broj ljudi ove godine čini se veći nego prošle. Navečer je to vidljivo jer se svi spuste iz kampa i s plaže muvati se okolo unutar Festival Area. Jer je preko dana siesta opća posvuda i u gradiću i tu kod nas u hippie Rasta selu. Freakovi s raznih strana svijeta, raznih boja kože se mogu vidjeti kako bauljaju okolo pod utjecajem sunca i tko zna čega još u potrazi za savršenim zvukovima u tom trenutku. Neki pak rijetki znaju točno koliko je sati i tko kada i gdje svira. Ali takvih nije puno jer vrijeme ovdje na Rototomu ne znači ništa. Stane i ne miče se danima... Ali kad naleti kraj festivala mnogo ih poželi da nikada ne moraju od tuda otići. Da nam je bar u Babilonu opakom ugodno kao medu braćom i sestrama pozitivcima. Ugodno je svuda i broj vampira je minimalan. Iako ima svakakvih padobranaca željnih provoda na silu. I pod svaku cijenu. Na takve afro ekipa sa žalenjem u kampu vreba da ih opale po dzepu. Ako nisi iskusan u cijenjkanju i pregovorima koji su uvijek zabavni. Gdje god da kreneš u shopping moraš se cjenkati inače si čovjeku uvrijedio robu ili tako nešto. A i zašto ne pokušati ? Prebiješ cijenu za par eura i svi zadovoljni...

Nego vratimo se na muziku ovog naseg četvrtog dana festivala. Na Mainu smo imali tu čast biti dio najboljeg koncerta do sada. Groundation su band iz Amerike, iz San Francisca, grada hipija, psihodelije i flower powera. I sve se to čuje u njihovom zvuku koji su prvo istesali godinama radeći Bob Marley Tribute koncerte. Pjesme su pomno odabrali i fino posložili da prema kraju lagano dizu atmosferu. Svirali su tako između ostalima i jednu od svojih najpopularnijih pjesama "We Na Forget Rome" koja je kao i druge pjesme "Young Tree", "Something More" ili zadnja (bis) stvar "Babylon Rule Dem" bila odsvirana savršeno i u produzenoj verziji s podugačkim JAHmming dijelom kada dečki na instrumentima i cure na vokalima  pokazuju da nisu samo dobri tehničari već i Afro style improvizatori. Udri u sve što imaš. To im je valjda moto... Po mom mišljenju ljudi su najbolji ne-jamajkanski reggae band na svijetu. Uz Midnite s Djevičanskih Otoka. Uživo dokazuju definitivno da su glasine o njihovim odličnim live koncertima istina. Ja sam ih vidio do sada treći put i stvarno rasturaju to što rade. Whiteys Rock I Tell Ya. Selassie Power je s njima. AUM.

Dok se Čupi pripremao za koncert Groundationa, ja sam lagano bacio čagicu na Dub Stationu. Kao i svaku večer, točni kao švicarski sat, u 22h kreću Blackboard Jungle za koje se više ne mora nista reć. U 23h sa selekcijom kreće mlada nada francuske dub scene, Jacin! Jacin je već najmanje pet godina u igri i ima nekoliko izdanja. Dovoljno je naglasiti da ima izdanje na ploči skupa s Iration Steppersima. Na mikrofonu su ga supportali Adam Raad i još jedan unknown MC. Dečki su dobri. Svi oni skupa čine High Tension label na kojem zadnjih par mjeseci izlaze tjunovi s King Generalom i ekipom. Tip je odradio dobru selekciju, hrpa remikseva starih roots stvari, dubplateova koje su mc-i dobro popratili. Svakako preporučam da čekirate na netu mjuzu.

U nekom trenutku otisao sam i ja čekirat Groundation, napravio koju fotku. Super bend, rasturaju, ali sta reć... Not my type of reggae.. Vraćam se na Dub Station, a Irationi taman ulijeću s prvom stvari. Mark Iration, kao i obično, rewinda svaku stvar barem tri puta, ali kad ju pusti razvaljuje. Krenuo je s rootsom, dobar roots, dobri dubovi, Danman ga dobro prati. Inače, Danman je jedan od meni dražih MC-a, podsjetimo se samo one stvari s O.B.F-om, "Wicked Haffi Run"!! Već dulje vrijeme prati Iratione na mikrofonu i po meni nisu mogli boljeg ubost. Mark vrti sve masnije dubove, ulijeće Solo Banton, evo ga stiže i Prince Jamo.. I šlag na kraju, Ranking Joe dođe i rasturi. Tip zna šta radi već jako dugo, za Iration je otpjevao stvar koja je izašla nedavno na ploči. Dečki su rokali satima, super su kombinacija, rekao bih najbolji nastup Iration Steppersa koji sam gledao. Peace.