Prije koncerta pokoju dušu u klubu je zagrijavao Homegrown Sound sa svojom pretežito roots selekcijom, a ZAA su se polagano sastavili oko 22 sata i popeli se na pozornicu dragog nam KSETa.

Nažalost, nije bilo čak ni nade da će se skupiti nešto više ljudi pa da se koncert koju minutu prolongira. Svi koji su propustili ovaj koncert mogu samo požaliti jer ZAA zaista odlično zvuče uživo. Iako su se pojavili u pomalo krnjem sastavu bez klavijaturista, koji je bio u zadnji trenutak spriječen doputovati iz osobnih razloga, to se nije toliko osjetilo. Dvije vrckave vokalistice u kombinaciji sa ska poskočicama su svakako dobar recept za ples, što je malobrojna publika osjetila pa na kraju i podržala. U devedeset minuta smo proputovali kroz dva albuma, i njihove uspješnice „Fire“, „No War“, „Too Much Control“, „No Fate“, „Moonlight“, a čuli smo i novu pjesmu „Just Me“ koja će biti uvrštena na EP-u od pet pjesama, a uskoro bi trebao ugledati svjetlost dana.

U svakom slučaju, drago mi je da se ovaj sastav uspio napokon predstaviti našoj publici i uvjeriti nas da su izvrsni glazbenici, dok nedostatak  publike djelomično pripisujem relativno lošoj komunikaciji sa susjedima. Rezultat toga je nepoznavanje i nepodržavanje rada umjetnika iz susjednih zemalja iz čistog neznanja. Svi bi zajedno trebali poraditi na tom komunikacijskom srazu jer smatram i da jedna i druga strana ima što za ponuditi. ZAA sigurno u Srbiji ima bolji prolaz nego ovdje, no možda bi se publici koja dijeli isto govorno područje uspjeli približiti s pjesmama na domaćem jeziku, ali to ostavljam njima na procjenu. Svakako se nadam da ćemo imati prilike ih ponovno ugostiti u Zagrebu i da im ova slaba posjećenost koncerta neće umanjiti želju za povratkom. A tad se nadajmo osvještenijoj publici i ljepšem vremenu...

Zahvaljujem se fotosekciji KSET-a na ustupljenim fotografijama.