Ako bi se debi album novog projekta Mikea Hodgsona, jednog od dvojice članova iz kultnog novozelandskog Pitch Black, morao opisati u samo nekoliko riječi, onda bi to bio naziv jednog od trakova: "No Ganja Required", vratolomnu verziju originala "Ganjaman Dub" grčkog basiste i producenta Vlastur. Zaista, tu nisu potrebne nikakve halucinogene supstance da bi se dospjelo u neko izmijenjeno stanje uma. Dovoljno je se samo prepustiti sadržaju ovog skoro dva sata dugog albuma.

Pri tome jedna polovina njegova trajanja otpada na pedeset i pet minuta dugu posljednju, skrivenu "Long after the Embers are Cold", u kojoj se dub efektima inficirani noise i downtempo stapaju u jednu perpetualnu atonalnu spiralu, i koja nepovratno vodi u neki drugi svijet kroz digitalnu zečju rupu. Sa svojim prvijencem "Tickling the Dragon's Tail" Mike Hodgson, u novoj inkarnaciji kao Misled Convoy, nadovezuje se na prijašnje radove od Pitch Black, ali u još većoj eksperimentalnoj maniri nego prije. Formalno bi se njegov stil mogao pripisati chill out elektronici, ali isto tako i kao jednoj vrsti modernog elektronskog duba. Glomazni i teški, subsonični basevi u "Critical Mass" presađeni su iz dubstepa, no tu su i široki slojevi raznih ambijentalnih zvukova, opijeni dinamičnim odjecima gitare i bubnjeva.

Brojne ali srodne muzičke struje su ovdje u nerazdvojivoj simbiozi i figuriraju kao eklektična cjelina. Pri čemu se Hodgson anarhistički poigrava s harmonijom duba i ambienta, samo da bi ih u sljedećem navratu raznio s tvrdim i hrapavo obrubljenim industrial i noise uplivima - "Pity to Destroy Something so Beautiful", ironično sam sebe remizira u naslovu jednog drugog traka, u kome drži tenzije s dugim abrazivnim zvukovima i kaotičnom bas linijom, uzaludno iščekujući da napokon prasne nekakav žestoki ritam. Taj međutim dolazi tek u sljedećoj "Leap Beneath" s eksplozivnim skankom i plesnim upbeatom, a tu se pojavljuju i jedni od rijetkih vokalnih samplova.

Ispada kao da Hodgson zaista golica zmajev rep, kao što uostalom i kaže naslov albuma, proširujući svoj arsenal na gotovo sve aktualne elektronske struje, od kojih su neke još u eksperimentalnom stadiju, u ovih ukupno devet trakova. Tjerajući ih kroz zvučnu eho komoru, gdje na drugom kraju izlazi jedan svjetlucavi i futuristički miks kao nagovještaj onoga kako bi dub mogao izgledati u 21. stoljeću.