logo-t

  • Alpha Blondy - “Rise” - veleposlanik mira i nakon 40 godina karijere

    Alpha Blondy - “Rise” - veleposlanik mira i nakon 40 godina karijere

  • Alborosie objavio novi singl

    Alborosie objavio novi singl "Come My Way"

  • Mellow Mood -

    Mellow Mood - "7" - album koji poziva na opetovano slušanje

  • Rić objavila reggae pjesmu

    Rić objavila reggae pjesmu "Oh my oh my"

  • Nabavi jeftinije ulaznice za Sea Sound Festival

    Nabavi jeftinije ulaznice za Sea Sound Festival

  • Preminuo Max Romeo

    Preminuo Max Romeo

nike

Događanja
Recenzije
Dubophonic
Dubophonic 2016.
14. Travanj 2016

Dillon Wyte - "Power to Slay Giants"

Sam svoj majstor 
Najbolje se putuje kad putuješ sam - ovu Canetovu mudrost je Amerikanac Dillon Wyte uzeo doslovno i kao ulični glazbenik obišao svijet. Na tom putu je upoznao kasniju suprugu, koja ga je uvela u svijet reggaea i pokupio dosta inspiracija koje su se našle na njegovom debi albumu "Power to Slay Giants". Tako u "Lamp Unto Thy Feet", jednoj od šest skladbi, koje na ovom showcase albumu prate i njihove dub verzije, između prodornih baseva i ritmičnih skankova, u prvi plan se probijaju karakteristične harmonije kineske flaute.

Uistinu neobična stilska kombinacija koja oslikava Wyteov široki glazbeni pedigre jednog multiinstrumentaliste, koji je čak u svojim mladim danima navodno susreo slavnog gitaristu Jimi Hendrixa. Inspiriran njime, a kasnije i Bobom Dylanom, njegov prvi instrument izbora je bila gitara, koju je ovaj usavršio svirajući na najrazličitijim mjestima i gradovima kao ulični glazbenik - learning by doing, što bi rekli Englezi.
Dodatna slika 1

Stoga nije nikakvo čudo što u gotovo svim njegovim komadima dominiraju prostrani gitarski soli, razigrani, energični i emotivni kao i u njegovih uzora. Puno bluesa, gospela, soula i funka je utkano u njegov stil, koji je pak u svojoj osnovi prisni roots reggae. Jednom se to manifestira u tipičnoj klavirskoj minijaturi s početka skladbe "None Else" i uvodnoj "Bullies" ili ceremonijalnoj gospel-vokaciji u "That Fine Day" te blues gitarom u naslovnoj "Power to Slay Giants".

Ipak najveću inspiraciju Dillon Wyte crpi s Jamajke i reggaea sedamdesetih. Najočitije je to u šest pratećih dub verzija, koje jasno stoje u tradiciji King Tubbyja i Lee Scratch Perryja. Wyte u njima svu pažnju polaže u snagu basa, bubnjeva i ciljanoj uporabi dub-efekata, a njegova fokusiranost na psihodelični flanger efekt, koji je Lee Scratch Perry vrlo ekscesivno koristio u Black Ark periodu, najviše govori tko je u tom smislu na njega ostavio najveći utisak.

Uopće, rečene dub verzije, čiji miks, pored toga što je odsvirao sve instrumente, također potpisuje sam Wyte, su iznenađujuće vrhunski i profesionalno odrađene i one su zapravo tajni vrhunac ovog albuma.Nakon šest odličnih vokalnih traka, koje su prožete rastafari duhom i puno uličnog iskustva skupljenog iscrpnim opservacijama uličnog glazbenika, koji je vjerojatno vidio sve i svašta na svojim putovanjima. Dillon Wyte je, što dokazuje svojim debi albumom, već pobijedio čudovišta Babilona, a to možeš i ti.
Tekst:  

Video sadržaj