Još od stare SFRJ, veza između Beograda i zemalja Pokreta Nesvrstanih je jaka, toliko da je poznata tradicija utjecaja afričkih studenata na reggae u Srbiji (i na Balkanu). O tome je uostalom govorio i Jovan Matić u gostovanju u emisiji Reggae Fever, ali je mnogo bitnije da je to osjetio i gost večeri - Jah Mason - što je često isticao u govorima između pjesama na svom prvom nastupu u glavnom gradu Srbije. Nije to uobičajeno da Mason toliko vremena odvoji na razgovor s publikom, ali bilo je očito da ga je ponijela ljubav prema zemlji i narodu.  

 

Ovo nije bila vaša tipična svirka, svakako. Osim Masona na bini je bio prisutan i King Pata koji je kao dirigent upravljao atmosferom na pozornici i van nje, asistirao selektoru (DJ Gaggiju), podizao energiju i svojim oštrim jamajkanskim patoa slengom „dolijevao ulje na vatru“. Na momente, kad su se na bini našli Mason, Pata i Kojot, dojam je bio kao da smo došli na ulicu Kingstona i slušali ekipu iz kraja kako se dogovara da za partiju nogometa ili šaha. Ta potonja je obilježila spot čuvene pjesme „Belly of the beast“ koju su Kojot i Mason snimili davne 2012, a koja do dan-danas gori na playlistama reggae slušatelja širom svijeta. Radi se o nesumnjivo jednom od najvećih reggae hitova snimljenih kod nas, zbog kojih je ovaj dvojac sinoć privukao veliku pažnju beogradske publike. Uostalom, u publici su bili spomenuti Jovan, ali i Stefan Đurić - Rasta, koji je sigurno kroz svoju reggae edukaciju vukao inspiraciju iz ovog „uličnog“ dancehall stila Jah Masona (a vjerujem da ga je posebno pogodio onaj mini trep momenat kad je nastupio specijalni gost Trebla). Publiku u večer su uveli DJ Gaggie i Gana, pjevač koji je odrastao u Švedskoj, ali je porijeklom iz Srbije, a koji je na sličan način pokazao ljubav prema zemlji. Dok je onda usljedio set Hornsman Coyotea, Isaaca Solera i selektora Martineesa, koji su priredili standardni set uz najavu novog albuma između Kojota i Del Arno banda koji je, riječima Kojota, spreman i treba da izađe “kad-tad“ ali se traga za pravim trenutkom. U tom momentu je publika postala naoštrena za Jah Masona.

 

No, ako ćemo potpuno iskreno, mislim da je Mason ipak nadmašio oštrinom, haha, i da je publika žarko željela ispratiti svaki beat i stih, ali da je Masonov stil vrlo specifičan i kompleksan da ga nije najlakše ispratiti. Ali, konekcija s publikom nije opadala jer je i eksplicitno govorio između pjesama o tome koliko se osjeća prijatno i lijepo u Srbiji, i o onoj vezi između jamajkanskog i srpskog naroda, o sličnim borbama koje vodimo i sličnim izazovima s kojima se suočavamo kroz povijest i sadašnjost. Govorio je i svom farmerskom životu (otud ga i zovu Mr. Farmer) pa je i srdačno pozdravio srpske seljake na što je publika sjajno odregirala. Ali, kad je došla glavna stvar na red...Masa je dobila sve ono što je čekala.

 

King Pata je više puta prekidao i vraćao pjesmu na početak uz svoje sponatne patoa „opaske“, mislim ukupno četiri ili pet puta. Kojot i Mason su je svaki put izvodili sve jače, a publika je poslije 10-15 minuta „Belly of the beast“ djelovala kao da bi je mogla slušati čitavu noć. „This is the belly of the beast!!“ i „Jah will mend those broken hearts“ odzvanjalo je uz vrhunsko raspoloženje svih prisutnih.

 

Ovo nije bio tipičan nastup ni po kojem kriteriju ali je zato bilo najbliže što smo dobili od autentičnog jamajkanskog dancehall rubadub stila. Ili prosto od Jamajkanaca koji se poistovećuju s našim prilikama i to žele i dovoljno se slobodno osjećaju u Beogradu i Srbiji da to izraze i povuku ljude u borbu. U razdiranje stomaka Babilonske zvijeri!