Pula ljeti postaje vrlo frekventan grad, a tako je bila i predjučer (subota) kada su na daskama unikatnog Malog rimskog kazališta nastupili pioniri chill out i lounge glazbe Thievery Corporation u sklopu Pulskog kulturnog ljeta, uz oduševljenje više od dvije tisuće posjetitelja, kasnije će se pokazati uglavnom srednje dobi. Samo mjesto izvedbe vrlo je vješto izabrano, jer je pitanje kako bi ovaj bend zvučao na velikoj sceni pulskog amfiteatra, a ovako je prostor koje čini pozornica stara 2.000 godina, pokazala se kao dobitna kombinacija.

Sam je nastup doduše kasnio nekih 45-ak minuta, budući da je bend dan ranije nastupio na OK Festu na Tjentištu, nedaleko bosansko-hercegovačkog grada Foče i očito imao probleme na granici. Prije toga bend je nastupio u Zagrebu i Beogradu. U publici su dominirali uglavnom ljudi koji su se rodili još dok je Tito bio živ, potvrđujući da je ovaj bend koji je bio vrlo popularan prije 20-ak godina. To se može pripisati i tadašnjem promoviranju kroz Buddha Bar kompilacije, a da je još uvijek zanimljiv i aktualan potvrdila je mnogobrojna publika koja je prekjučer bila vrlo živahna.

Uz prve zvuk je sitara publika je krenula s plesom i dvosatnim energičnim druženjem benda i publike pristigle iz cijele Istre te brojnih turista, a interakcija i komunikacija s publikom bila je jedna od najljepših stvari ovog koncerta. Posebno je oduševljenje izazvao hit „Lebanese Blonde“ uz legendarni „The Richest Man in Babylon“. Uz zvuke sitara, koji pomalo podsjeća na pojedine naglašene sekvence Asian Dub Foundationa, Lebanese Blonde otpjevala je Jamajčanka Laura Vall, inače bossa nova trademark pjesmi benda s albuma “The Mirror Conspiracy” iz 2000. Na ovom je mjestu zamijenila pokojnu Pam Bricker, te ovdje ide i najviše zamjerki publike da nije u potpunosti uspjela nadomjestiti njenu kvalitetu.

U šarolikoj izvedbi s nekoliko vokala istaknuo se Mr. Lif, kod izvedbe "Culture of Fear" s istoimenog šestog po redu albuma. Puma Ptah razveselio je publiku kod pjesme "Amerimacke", a zanosna Racquel Jones izvela je nekoliko uspješnica poput "Meu Nego". Uz njih još su svirali i Rob Mysers na mističnom sitaru, bubnjar Frank Orrall i gitaristi Desmond Williams, Dan Africano te Ashish Vyas. Da se vratimo na kulturni lonac, nije izostavljen “The Richest Man in Babylon”, orijentiran na politička zbivanja i humanost koji daje angažirani začin bendu. Publika je kao jedno tijelo u mišokovačevskom transu otpjevala ovu pjesmu slijedeći vrlo smireni i spori tempo. Njemu je prethodila lista akustičnog seta od nekoliko pjesama, koje su poslužile kao sama energetska uvertira prije samo energičnog finala koncerta, u šali bi rekli – Thievery Corporation je idealan bend vaših kriznih srednjih godina.

Kako je koncert klizio prema kraju tako je na vidjelo došla njihova raznovrsnost glazbenog izričaja koja se je vrtila od već spomenutih akustičnih dionica, bliskoistočne glazbe, hip hopa, bossa nove, klasične indijske glazbe, reggaea, acid jazza i drugih, pomičući tako glazbene granice i granice kultura tvoreći prepoznatljivi multikulturni obrazac. Koncert je završio onako je i započeo u vrlo dobroj atmosferi, Thievery Corporation, su nakon bisa, publiku počastili i izvedbom singla “Sweet Tides”, uz dugotrajan pljesak i odobravanje postarije publike.

Valja istaknuti kako Thievery Corporation ove godine prolaze kroz 31. godinu djelovanja. Grupu su osnovali Rob Garza i Eric Hilton. Možemo zaključiti kako je preksinoćnji (subota) nastup bio vrlo posebno multikulturalno iskustvo u posebnom prostoru uz korištenje antičke Pule na mapi dobrih ljetnih koncerata.

Foto: Jana Prević Finderle