Osobno me za ovaj bend vežu prvi susreti s reggaeom prije dvadesetak godina u interpretaciji Naturalne Mistike. Tek kasnije su zapravo uslijedila otkrivanja Boba Marleya, Third Worlda i ostalih velikana reggae domene. Nekako sam im zauvijek ostala zahvalna na tome.

U malom pogonu Tvornice kulture sakupio se pristojan broj ljudi uglavnom starije populacije. Pretpostavljam da je to generacijska publika koju je bend povukao, a ne naša aktualna scena. Mistika je sastavljena od profesionalnih svirača, stoga po tom pitanju sigurno nećete ostati zakinuti za dobru svirku, a male neusklađenosti između pjesama ćemo im oprostiti zbog dobrog i spontanog smisla za humor.  Kao i uvijek na repertoaru je dominirao jedan jedini Bob s presjekom njegovog životnog opusa od „No Woman No Cry“, „Three Little Birds“, „Runing Away“, „I Shoot The Sheriff“, „Jamming“ uz finalni „Exodus“, dok je prvi dio koncerta završen legendarnom i favoriziranom „Monkey Man“ Toots & Maytalsa. Očito su godine uzele maha pa su dečki morali napraviti petnaestominutni predah, a nakon toga atmosferična toplina koncerta se vratila ponajviše uz stvar od Third Worlda „96 Deegres In The Shade“. Cijeli koncert je zapravo nošen Ičijevom nevjerovatnom energijom kojoj se uvijek iznova čudim i ujedno divim. Dobra vibra među glazbenicima na pozornici jednostavno se uvijek prenese i na publiku. Među glazbenicima na prekusijama je bio i naš Nino kojeg svi znamo iz programa Reggae utorak u Mastersu koji se odlično uklopio u Naturalnu priču. Mlada brass sekcija je unijela novu životnu energiju u bend, dok je ulogu „dežurnog šaljivdžije“ preuzeo Žan Jakopač.

Da, Naturalna Mistika je cover bend (zažmirit ćemo na nepotrebnu autorsku „Loptoljubnu pjesmu“) od kojeg zapravo ne možete očekivati novi repertoar, a niti je to potrebno. Dovoljno dobro pronalaze način da prenose toplu poruku ove glazbe i na kraju krajeva, opuštaju ljude u petak uvečer...