Gotovo je, 15. Seasplash je iza nas i dok se liječimo od posljedica ovog jubileja, pokušat ću vam predstaviti što se to prošlog vikenda događalo u tvrđavi Punta Christo. Nakon dugih petnaest godina, Seasplash i dalje pobjeđuje. Naravno, dugo je to razdoblje da se ponekad ne bi dogodio neki lagani pad, pogotovo u konkurenciji kakvu imaju Hrvatska i okolica. Međutim, ekipa oko festivala je uporna te i dalje iz godine u godinu radi na tome da se posjetitelji osjećaju dobrodošli pristupiti plemenu koje se svake godine predzadnjeg vikenda u srpnju skuplja pod zidinama stare austro-ugarske utvrde.
Fort Punta Christo je za ljubitelje reggaea, duba, junglea i ostalih srodnih žanrova u Hrvatskoj emotivno mjesto. Ovdje je sve krenulo. Da, i ranije su postojali bendovi, selektori i ostali „djelatnici“. No, tek osnutkom Seasplash festivala konkretna se ekipa mogla skupiti na jednom mjestu i krenuti se povezivati sa svojim istomišljenicima. Petnaest godina kasnije imamo doista reprezentativnu dub scenu, imamo reggae i jungle selektore svih generacija, a imamo i sve veći i veći broj soundsystema. Upravo zahvaljujući Seasplashu stasaju i nove generacije, kako posjetitelja žanrovskih događanja, tako i protagonista, organizatora i promotora tih istih događanja. Mnogi su se kroz godine upravo na Seasplashu po prvi put sreli sa soundsystemom ili s live dub bandom. Mnogi su put ka uspjehu gradili (između ostalog i) preko Seasplasha. Filip Motovunski, Bamwise i Brain Holidays samo su neki od onih koji mi padaju na pamet. Uostalom i sam sam jedan od tih koje je Seasplash formirao.
Petnaest je godina brzo prošlo, a petnaesti je rođendan proslavljen veličanstveno. Taj je veliki jubilej spojen s jubilejom izlaska singlea „Punky Reggae Party“ te je na Štinjanu upriličena vjerojatno najveća punky reggae fiesta ikada na ovim prostorima. Prigodno, jer upravo je punk subkultura imala veliki utjecaj, kako na začetak Seasplasha, tako i na samu scenu koja se razvila oko njega. Sve je započelo podizanjem šatora uz obrade reggae i dancehall klasika poput „Pass the Dutchie“ i „Guess Who's Coming to Dinner“ u izvedbi odličnih One Dread, da bi se nastavilo uz pokoju čašu gemišta dok se tvrđavom orilo „... a mi sviramo pank rok za svoju dušu“ i ostale popularne refrene legendarnih pulskih punkera Fakofbolan. Nastavak je slijedio uz odličan ska punk britanskih veterana Citizen Fish, a nakon njih je uslijedio i đir po tvrđavi uz zaustavljanje u društvu Munchiesa, a kasnije Zenicafarije da bi sve završilo uz session Melodub Soundsystema.
Drugi je dan ponudio priliku da se uvjerimo u moju raniju tvrdnju kako se iz Seasplasha izrodila respektabilna domaća dub scena. Osim što su Munchies Soundsystem dan ranije pokazali da ona ima budućnost, petak je ponudio dva od tri najbolja domaća nastupa (treći nastup je bio onaj Dubblea, u subotu kojeg ćemo se dotaknuti nešto kasnije). Bamwise je bio prvi bend drugog dana festivala koji se „našao na tapeti“. Upravo je taj bend rastao paralelno sa Seasplashom i sada već drugu godinu za redom potvrđuje da su napokon izrasli u vrhunski bend koji jednostavno oduševljava svojim koncertnim nastupom. Nakon što me prošle godine iznenadila popularnost ovog benda (unatoč tome koliko ih cijenim), ove godine su pokazali da su i zaslužili svu pažnju koja je trenutno usmjerena na njih. Pa čak i više od toga. Seasplash je bila sjajna prilika da predstave svoj prvi punokrvni studijski album pred vjernom publikom iz svih krajeva regije te su je cura i dečki iskoristili na najbolji mogući način. Uvlačeći nas u neki svoj specifičan trip, Bamwise je plovio svojim novim i starim uradcima ne dopuštajući si ni mrvicu slabosti. Ono što posebno očarava kod ovoga benda je njihova uklopljenost u skladnu cjelinu gdje ih kroz cijeli koncert pere isti film u koji vrlo lako i jednostavno uvlače i publiku, pružajući joj tako jedinstven osjećaj glazbe kakav se rijetko susreće i kod puno iskusnijih bendova. Nastavilo je s Vibronicsima (Steve i Madu Messenger su jako rado viđeni gosti na tvrđavi) uz Consious Sounds koji su došli predstaviti svoj novi projekt „Half Century of Dub“. Iako se ovaj nastup nije puno razlikovao od silnih ranijih gostovanja Vibronicsa, ostati će u lijepom sjećanju kao odlično dub iskustvo. Ipak, puno zanimljiviji set odradio je Steve Vibronics dva dana kasnije na plaži. Nakon Vibronicsa i kratke stanke na šanku, red je došao i da se održi tradicija zatvaranja jednog od festivalskih dana uz Digitron. Ima li što bolje od plesa uz nabrijane Digitronove dubove? E, još da oni znaju stati kad je kraj... Ovoga puta dočekao nas je samo Vrki uz pratnju D-Vibea koji je bio prisutan kao MC na većini dub nastupa tokom ovogodišnjeg Seasplasha. Krenuo je Vrki (negdje oko četiri ujutro) lagano u svoj set, no već je nakon nepunih pola sata selekcija zazvučala kao da je plesni podij upravo sustigla apokalipsa. Beskompromisni i žestoki dub prodirao je iz zelenog zvučnog zida, a pun podij ispred tog zida i podosta popunjen prostor iza stagea plesao je u potpunom transu. Trajalo je to i trajalo do kasnih jutarnjih sati, a ni Vrki ni plesači na stageu nisu posustajali. Iako je to bilo fenomenalno, moram se ovim putem zahvaliti svom imenjaku na bolnim koljenima i upalama mišića.
