Istra, a naročito Pula i okolica, postali su gotovo jedino ljetno utočište za zaljubljenike u dub glazbu tijekom ljetnih mjeseci. Osim Seasplasha, kao generatora cijele scene, i Outlooka, kao najvećeg događanja tog tipa u široj okolici, svake je godine sve više i više manjih i većih događanja poput raznoraznih događanja na tvrđavi Punta Christo, skorašnjeg Bass kantuna na žminjskoj Bartulji ili prošlotjednog slavljeničkog nastupa Zion Traina u Rojcu i Escape the Citya u Barbarigi. Upravo su potonji događaji tema ovog teksta i dokaz kako se istarske dub zabave jednako dobro uklapaju u urbane aktivističke prostore i u prirodne ljepote našeg najvećeg poluotoka.
Nastup Zion Traina i Escape the City sjajno su se posložili kako bi zapravo svi iz drugih krajeva države mogli iskoristiti dobru glazbenu ponudu za još jedan festivalsko-turistički izlet na jug Istre. Također, beskompromisni buntovnički UK dub ritmovi u aktivističkom centru Pule savršeno su sjeli kao odgovor na jedan od onih popularnih koncerata gdje se spuštaju guste magle. Sumnjam da su organizatori ranije uočili ovu podudarnost, ali ispao je savršen trenutak za širenje ujedinjenja kao glavne poruke dub i reggae glazbe. Glasno i beskompromisno, u srcu nekadašnje vojarne, a sada centru civilnog društva i aktivističkog djelovanja, Zion Train je smjestio svoj nastup na najbolju moguću lokaciju. Babilon je pao, a sloboda je stigla.
Prije nego su veliku pozornicu zaposjeli britanski veterani, zagrijavanje su preuzele domaće snage. U trenutku našeg dolaska pred Rojc, publiku u i oko Rojca su zagrijavali Anja G i Dr. Obi. Relativno svježa kombinacija svakim nastupom zvuči sve uigranije i bolje te sam siguran da ćemo, ukoliko ovaj projekt potraje (držim fige), nakon nekog vremena on privlačiti puno više publike. Kombinacija starog dub lisca i talentirane vokalistice popunila je još jednu rupu na našoj sceni te sada imamo duet s odličnim dub/rub-a-dub/dancehall prizvukom koji jednostavno razbija monotoniju uobičajenog te uz kvalitetan rad donosi jedinstven i zabavan live nastup.
Od samog Zion Traina nisam mnogo očekivao. Slavljenički i povratnički koncerti u pravilu su „odrađivanje posla“ i radi se o nastupima koji u najboljem slučaju prolaze pod ocjenu „ni vrit ni mimo“. Međutim, Neil Perch i Dub Dadda stari su majstori koji ni nakon trideset godina nisu posustali i ponovno „odrađuju“ turneju s guštom. To se i osjetilo u cijelom nastupu. Vrhunski i žestoko odrađen nastup je dao presjek njihove zajedničke karijere. Nažalost, mnogih koji su im se na njihovom putu pridružili nije bilo u Puli. No, Neil se i dalje odlično snalazi u live dubbingu, a Dub Dadda na mikrofonu. I dalje glasni, okupili su sve generacije svojih slušaoca u regiji, kako onu već veteransku generaciju, tako i mlade snage koje tek počinju svoja putovanja po dub zabavama i vjerujem da su svi ti Zion Train sljedbenici kući otišli zadovoljni. Posebnu snagu ovom nastupu dao je i soundsystem. Za razliku od vremena desetak godina unatrag, kad je Zion Train bio najaktivniji i najaktualniji na našim prostorima, sada u Hrvatskoj postoji solidna brojka soundsystema koji mogu začiniti ovakav događaj. Ovoga puta tu je ulogu preuzeo Seasplashov Soundsystem kojeg su za ovu priliku namjestili i pripremili polaznici Edusplash radionica uz pomoć Seasplash tehničara. Nakon Zion Traina usljedio je set Teddy Leea, no valjalo je poći pronaći skrovište jer je sutrašnji dan bio rezerviran za još jedan poseban događaj, Escape the city u Barbarigi. Zion Train je svojedobno, uz Radikal Dub Kolektiv, značajno pridonio razvoju dub publike u Hrvatskoj, a posredno i pojavi dub izvođača i soundsystema od kojih su neki mogli biti viđeni u Barbarigi. Naravno, samo rad pojedinaca i grupa zaslužan je za postignuća. No nekako je početni impuls stigao uz Seasplash i Radikal Dub Kolektiv, dok je Zion Train bio prvi sastav svjetskog renomea koji je ostavio trag na domaću publiku. Dakle, prvi je dan ovog pulsko-barbariškog mini festivala dočarao kakav je dub bio nekad, dok je drugi dan pokazao kakav je sad.
Uz to, Escape the city se pokazao kao odličan primjer kako se soundsystem kultura i prateći sadržaji mogu uklopiti u lokalnu zajednicu, a istovremeno i u turističku ponudu. U podneblju gdje nerijetko ovakvi događaji nailaze na negodovanje domaćeg stanovništva, ovakvu simbiozu se rijetko susreće. Escape the city bio je zamišljen, a potom i realiziran kao skup sadržaja za sve dobne skupine te za sve profile ljudi. U tome je potpuno i uspio. Dok se tokom dana izmjenjivala razna glazba sa čak tri soundsystema, lokalno stanovništvo i turisti su uživali u suncu i moru. Istovremeno su samo nekoliko metara dalje predstavljani tradicionalni ekološki proizvodi ovog podneblja, dok su razigdrana djeca polazila radionice plesa na svili i cirkusa. Nešto kasnije održana je i cirkuska predstava za djecu i odrasle, a zatim je do jutra nastavljen glazbeni dio programa. Kod nas je još uvijek nevjerojatno vidjeti prizor gdje majka ili otac plešu s djetecom na reggae pored soundsystema ili da se jedan pored drugog sunčaju partijaneri i njemački umirovljenici. No Escape the city je to postigao. Bez imalo skrivenog ili ne skrivenog konflikta među generacijama i/ili kulturama. Munchies Soundsystem, Eko Muzej Vodnjan, CircoBalkana, Together We Grow i Udruga Čarobnjakov šešir pokazali su da se može. Da subkultura i lokalna zajednica mogu funkcionirati skupa. I upravo je taj doživljaj zajedništva ostavio po strani jedno od najboljih ovogodišnjih dub događanja. Rockers Dub Masters, Munchiesi, neizostavni Digitron, BellyFull, Homegrown Sound odradili su sjajnu večernju i noćnu zabavu. Tokom dana su se još mnogi pobrinuli za izvrsnu glazbenu podlogu. No, odličan ples bio je samo šećer na tortu ovom jedinstvenom događaju, za kojeg se osobno nadam da će kroz godine postati tradicionalan.
Foto: Daniel Kiršić (Zion Train) / Munchies soundsystem
